Piše: Alan
"Ravnopravnost zene i covjeka u bosni je da je zakon federacije usvojio zakon da otac nemoze da pokrene postupak posredovanja dok djete ne navrsi 3 godine. Znaci da je prisiljen da zivi nasilu sa zenom. U mome slucaju je da je moja zena imala vise pokusaja samoubistva zasto imaju i dokazi, psihicki je bolesnik, djete je odbijala od sebe citavo vrijeme..." Čitaj još

Piše: Senad
"Uistinu vam hvala na ovim obavještenjima, otvaranja očiju i moglo bi se reći učenju nečeg novog. Psihologiju "žrtve" je stvarno teško definirati, čak i nisam obračamo pažnju o tome, tek sada uviđam i školujem se..." Čitaj još

Piše: Anoniman iz Srbije
"Zena zeli da zivi sa kolegom sa posla, a kako je dete stalno sa ocem i od pocetka, to joj odgovara. Uz vrlo ruzan razilazak, nacelno se dogovara sa ocem da se on stara o detetu, dok se ona ne "sredi". Otac joj dzentlmenski predlaze da se ona iseli dok je on sa cerkom na odmoru. Ona nalazi stan, odlucuje da uzme samo licne stvari. Iznosi licne stvari. Decko je ostavlja. Ona se vraca u stan i iznosi i deciju sobu i stvari, podnosi prijavu za nasilje u porodici (nepotrebno objasnjavati koliko je Sci-Fi tu radio), koja sacekuje oca po povratku sa odmora sa cerkom. Njena porodica zadovoljna sto im cerka nije kurva i neko ko napusta dete. I tada pocinje pakao za dete (ali i oca)...Kolicina iskustva koje sada posedujem (pogotovu za Centar i Sud) su iscrpne i ptpune (mozda i organizujem seminar), rociste za razvod jos uvek nisam imao, dete vidjam 2 puta nedeljno po 4 sata, pri cemu mi je cerki sve losije, majka joj se ponekad sazali, ali se uvek tu nadje baka da "pomogne". Trenutno sam preko advokata i prijatelja "pritisnuo" Okruzni i Vrhovni Sud Srbije, ali i Minisatrstvo za rad i soc pitanja koja su nadredjena Centru. Verovatno ce se desiti neke novinske i TV price..."

Piše: Anoniman
"Nakon pakla u braku i dugotrajnog razvoda mislio sam da vise nikada necu moci tu osobu sresti,razgovarati ili bilo kakav drugi kontakt,jer toliko lazi i neiskrenosti,pokvarenosti i zla nisam do tada sreo. Ali u tom periodu zivota sam dobio i sina kojemu sam dao ime po poginulom bratu i koji mi je,naravno,znacio vise od mene samog.Nakon sto sam smogao snage naci se zajedno sa njim i svakako sa njom,primjetio sam da je dijete odgajano u pogresnom pravcu kada je otac u pitanju,uz to i dalje da ona nije odustala,i nakon sudskog razvoda,od ideje zajednickog zivljenja sto mi je u ovom periodu i cetiri puta predlagala sto sam bez razmisljanja odbio" Čitaj još

Piše: Anoniman iz Hrvatske
"Ja sam iz hrvatske već dvije godine vodim rat sa socijalnim radnicima ok skrbništva nad svojom mlt.( 4 i 8 godina ) sve što god da napravim oni vješto izokrenu u korist moje bivše supruge. Imam problema kod vraćanja djece jer oni ne žele ići majci a socijalna radnica kaže to se može i drugaćije protumaćiti. Ja doslovno klećim pred djecom kada ih moram vratiti i molim ih da idu kod majke, sina (4g) sam već toliko puta morao prevariti da ne idemo mami već da se idemo provozati. Djete me već mrzi i nema povjerenja u mene a sve zbog toga jer ako ih ne vratim na vrijeme moja bivša supruga zove policiju pa onda i ja i djeca završimo u policijskoj postaji.socijlni radnici govore da oni rade u interesu djece pa neka mi neko objasni zar je djeci u interesu da pate. To je strašno a mi oćevi nemamo nikakva prava u praksi već samo na papiru.otvorio sam već milijun vrata i još ću toliko samo da izvućem svoju djecu nikad neću odustati. Poruka svim oćevima koji su u mojoj ili slićnoj situaciji: imajte hladnu glavu nemojte raditi neke gluposti jer vam to sigurno neće pomoći djeci a ni vama. Najveći problem je što socijalni radnici tumaće zakon kako im odgovara i mi tu ne možemo ništa."

Piše: Anoniman iz Viteza
"Moja supruga je odmah poslije rodjenja nase kcerke, ostavila nasu kcerku u bolnici, ne pogledavsi je i otisla kod svog oca da zivi. Bio sam u bolnici tri dana od rodjenja svoje kcerke posto je doslo do nekih komplikacija i nisam mogao da je odvedem kuci. Poslije toga, odveo sam je kuci i prvih mjesec dana je zivjela s mnom. Vise puta sam zvao svoju suprugu da dodje i posjeti nasu kcerku, ali ona je to odbijala..." Čitaj još

Piše: RainMan iz Hrvatske
"www.otac.ba me podsjetio da uživam s mališom u stvarima kao što je tuširanje, sušenje kose i rezanje noktiju, zajedničkom pranju zubi, razgovoru prije spavanja. Uživao sam i u tome da mi ruka utrne jer je mališa na njoj zaspao. Uživao sam u tome da se često budim jer mališa nemirno spava, uživao sam jer sam bio tu kad je bio žedan i jer je tražio da mu ja donesem vode. Uživao sam jer je nogomet igrao tako jednostavno i spontano kao da to radimo svaki dan... i jer me zvao tata." Čitaj Blog rainman.bloger.hr

Piše: Emir iz Sarajeva
Ja sam Emir iz Sarajeva. Otac sedmogodišnje H. koja živi sa majkom E. u Vogošći. Voljan sam ustupiti originalnu prepisku koju sam vodio sa Centrom za socijalni rad Vogošća kojom možete u Vašem istraživanju dokazati da se i u slučaju moje kćerke H. desila "otmica uz državnu pomoć". Da majka E. u van svake sumnje predugačkom periodu do donošenja nepravedne odluke sudinice V.T. Općinskog Suda Sarajevo o kontaktiranju H. sa ocem svega 9 sati sedmično (subotom, uključujući i sat i po koji mi je poteban da dovedem i odvedem kćerkuautomobilom) nije dozvoljavala od jula 2005. do septembra 2006. kontakt moje kćerke H. i mene, a Centar za socijalni rad Vogošća je i pored mojih mnogobrojnih zahtjeva odugovlačio intervenciju koja je uslijedila tek krajem aprila 2006. Centar i Sud su još jednom "besramno oprostili ovo nezakonito ponašanje što je imalo za krajnji rezultat nesretno i psihički razoreno dijete koje se boji voljeti svog oca..."

Piše: Dino
Čitam pisma ugroženih očeva, pa se pitam što se na javi jedan otac koji nije izvršavao svoje obaveze, koji je jedva čekao da se razvede i da saglasnost da se dijete povjeri majci, potom se sjetio nakon dugo godina da je to ipak i njegovo dijete, pa odlučio da ga vidi. E ja sam jedan od njih i ja imam sasvim suprutno iskustvo, a znate zašto? Zašto meni nije bio kriv socijalni radnik čak ni onda kada mi nije mogao pomoći... Čitaj još

Piše: Zabrinuti otac
"Ja sam jos na sudu sa svojom bivsom zenom, a za sada imam pravo biti sa djecom subotom od 1100h -1900h i to je sve. Stariji sin mi je strasno popustio u skoli, molio sam gospodje iz socijalnog da mi odobre da cesce vidjam djecu da ucestvujem u odgoju djece ali su mi rekli da razgovaram sa bivsom zenom koja nece da cuje. Izgleda da je bolje da su djeca na ulici nego kod mene. Jos nemam prijateljice niti druge zene... Molim boga da mi pomogne jer mi socijalno i sud nista ne pomazu!"

Piše: Nenad iz Orašja
Razveden sam od 16.02.2007.god., djeca ženskog spola, uzrasta 11 i 4 godine su pripala bivšoj supruzi, a meni obaveza plaćanja alimentacije i pravo viđanja djece svakog drugog vikenda. Specifičnost moje situacije je da još uvijek živimo u zajedničkom stanu, suvlasnici smo, odnosno živimo u zajednici, u jednosobnom stanu, plaćam uredno alimentaciju, snosim sve troškove stanovanja (struja, telefon...). Pokušali smo se dogovoriti oko podjele stana, te uz asistenciju naših odvjetnika postignut je dogovor da ja nju isplatim, kreditno sam se zadužio i donio novac zakazanog datuma, međutim bivša supruga je prekršila dogovor te još uvijek nismo ništa riješili. Među nama nema nikakve komunikacije, osim par verbalnih svađa kojim ona pokušava da me isprovocira... Čitaj još

Piše: Ahmed
Mislim da ste pokretanjem ove internet stranice pokrenuli i najvecu "stvar" od pocetka upotrebe interneta kao nacina komuniciranja. Zivim u neutralnoj zapadnoeuropskoj zemlji gdje je zakon drasticno okrenut protiv OCEVA, tako da je veliki broj mladje populacije (muske) uopce nezainteresiran za "bracnim vodama" i "produzavanjem vrste". Ja sam osobno imao iskustva po pitanju razvoda braka i dodjele djeteta, a mogu se pohvaliti da sam uspio DA MOJ SIN zivi sa mnom. Postovani, ukoliko postoji nacin suradnje izmedju oceva koji se nalaze u situaciji da se bore za svoje rodjeno dijete a mislite da bih Vam neki moj savjet ili pomoc bili od koristi javite se na nefach[at]hotmail[tacka]com. Sretno, iskrene cestitke za pokretanje ove internet stranice.

Piše: Ranko iz Sarajeva
Meni je supruga, njemacka drzavljanka, odvela iz mojeg stana u Sarajevu (tj. odvela ju je iz vrtica u Sarajevu) nasu kcer bez moje suglasnosti u Njemacku. Dok sam doznao kako ostvariti svoja prava, proslo je godinu dana i bh sud je onda odlucio da je "u interesu djeteta" da ostane oteto... Čitaj još

Piše: Senad iz Sarajeva
"...Jednog dana me djeca histerićno i u strahu zovu da dođem hitno po njih dvoje. Pitam u ćemu je stvar i oni mi kažu da je Vedranu majka istukla i da će taj njen prijatelj i kolega Dragan sa posla, doći da ih zakolje. Saznajem poslije, da se Vedrana javila na telefon, a sa druge strane je bio majčin prijatel (Dragan) koji je tražio njenu majku. Dijete je iz svog bunta, znajući da je majka razorila porodicu, rekla da pusti njenu majku na miru. Čuvši to, njena majka je poćela tući rukama i nogama. Čak je i oborila na pod od batina. Vedrana se ustala i otrčala u kuhinju i uzela kuhinjski nož da se odbrani od svoje majke. Vidjevši to, bivša supruga je istrčala iz kuće i govorila 'E sad ću vam dovesti Dragana da vas zakolje'..." Čitaj još

Piše: M and J iz Svajcarska
"...Socijalni radnik u Svajcarsku donio je odluku da vidjam djecu jednom u mjesecu. Dovodice bivsa djecu u jednu skolu dje cu ja boravit sa djecom jedan dan sam uz nadzor socijalnog radnika, da se ustanovi ponasanje djece i moje. Tako 6 nedelja i to je svake prve nedelje u mjesecu...." Čitaj još

Piše: Mijo iz Tuzle
"...Centar za socijalni rad u Boskom Brodu uporno je donosio rjesenje da ja mogu vidjati dijete samo u stanu majke, u Boskom Brodu, pod njenim nadzorom. Naravno ja se s tim nisam slagao te sam se zalio na takvo rjesenje Ministarstvu socijalne politike Republike Srpske (ili kako se vec zove, sad se ne mogu sjetiti) i to ministarstvo je usvojilo moju zalbu i vratilo predmet na ponovno odlucivanje. Centar za socijalni rad Bosanski Brod je 3 puta za redom donosio isto rješenje, a ministarstvo je tri puta za redom ponistavalo to rjesenje, ali i dalje ja nisam mogao ostvarivati normalne kontakte sa svojim sinom..." Čitaj još

Piše: Anoniman
"...nevidjam svoje dijete jer bivša supruga daje sebi za pravo da ona određuje pravila na šta nisam pristao. Sada, cijeli moj kontakt sa djetetom se odvija da ja redovno uplaćujem svoju novčanu obavezu prema djetetu..." Čitaj još

Piše: 'B' iz Holandije
"Javljam se iz Holandije grada Helmonda. I ja sam bio u istoj situaciji kao sto ste i vi. Sva prava sto sam ostvario ostvario sam putem suda. Rastavljen sam vec 6 god, cerku vidzam jednom u mjesecu to jest idem po nju prvi vikend u mjesecu. Telefonski kontakt imam jednom sedmicno u trajanju od 10 minuta. Ja vas sve podrzavam, jer znam kakao vam je, i zelim vam svu srecu u daljem ostvarenju vasih prava."

Piše: Dejan iz Kragujevca
"Ja sam 2002. godine bio suočen sa mogućnosću gubitka mog jedinog sina Đorđa jer je njegova majka, a moja bivsa supruga resila da se razvede i da nastavi život na drugi način. Sve je trebalo da bude čista klasika. Sud dodeli njoj dete, a ja da ga viđam svaki drugi vikend. Pobunio sam se protiv toga..." Čitaj još

Piše: Mladen iz Mostara
"Iako nisam razveden, moj brak i odnos sa djecom je idealan, vaša stranica me je potaknula na razmišljanje! Oduzimanje djeteta od oca i predavanje majci na „skrb“ bez njegove svojevoljne suglasnosti, ustvari je legalna otmica. Također i nepopravljivi šok za sudionike tog ružnog čina"


Sve priče, bilo da su pozitivne, negativne, kratke ili duge pošaljite na: info@otac.ba