Otac sam, kakva prava imam?
Otac ima sva prava u braku i/li prema djeci kao i majka. Ta prava, u braku, daje mu član 2 (2) b) Porodičnog zakona (PZ). Član 30 (1) potvrđuje da su bračni partneri ravnopravni u braku, ali i „uzajamno se poštovati i pomagati” (član 30 (2)). U stavu istog člana stoji takođe da “Bračni partneri sporazumno i ravnopravno odlučuju o rađanju i podizanju djece, o uređenju međusobnih odnosa i obavljanju poslova u bračnoj, odnosno porodičnoj zajednici.

Član 124 (2) predviđa pravo djeteta da živi sa roditeljima. Ako ne živi sa oba ili sa jednim roditeljem, dijete ima pravo da redovno održava osobne odnose i neposredne kontakte sa roditeljem sa kojim ne živi. Dijete u porodici ima pravo na zaštitu od svih oblika nasilja, zloupotrebe, zlostavljanja i zanemarivanja (član 127).

Član 130 predviđa obavezu odgovornost roditelja predviđajući da su roditelji zajednički i prvenstveno odgovorni za razvoj i odgoj djeteta (1) i da treba da osiguraju zaštitu djeteta koja je nužna za njegovu dobrobit (2). Prema članu 132, roditelji su obavezni i odgovorni upoznati dijete sa njegovim pravima i omogućiti mu njihovo ostvarenje.

Ako ne žive sa djetetom, oba roditelja dužna su održavati osobne odnose i neposredne kontakte sa djetetom i poštovati veze djeteta sa drugim roditeljem ukoliko sud ne odredi drukčije (član 140 (2)).

Ako otac smatra da je sud neosnovano donio odluku o povjeravanju djeteta majci (npr. zbog predrasuda, diskriminirajući neosnovano oca), to može biti istaknuto u žalbi protiv prvostepene presude.

Moja supruga mi ne dozvoljava kontakt sa djetetom...
Ako to zahtijevaju promijenjene okolnosti, sud će, po tužbi roditelja, ili organa starateljstva, donijeti novu odluku o staranju o djetetu (član 143 PZ.) Odluku donosi sud, ne organ starateljstva. Naravno, za to moraju postojati valjani razlozi koji se mogu dokazati. Npr. prema članu 154 (4) "Roditeljsko staranje može se oduzeti i roditelju koji ne stvara uvjete za održavanje osobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa drugim roditeljem ili onemogućava, odnosno sprečava njihovo održavanje." Ovo je legitiman razlog za promjenu odluke o povjeravanju djeteta na staranje jednom od roditelja. Njegovo postojanje treba dokazati, što se može različitim dokaznim sredstvima (saslušanje tužitelja, svjedoka, organa starateljstva, djeteta i sl.). Ako se ova sudska presuda, nakon pravosnažnosti, ne izvršava, može se tražiti njeno prinudno izvršenja (dakle, putem suda). Treba napomenuti da neizvršenje odluke suda predstavlja i krivično djelo.

U slučaju da se osim povrede prava radi i o kršenju ljudskih prava i osnovnih sloboda članova porodice i posebno najboljih interesa djeteta, pravna i fizička lica iz stava 1. ovog člana prijavit će to Instituciji Ombudsmena F BiH Hercegovine i zatražiti njeno učešće u postupku ukoliko se kršenje uobičajenom procedurom ne može riješiti (član 5 (3) PZ)... Čitaj još

Moja bivsa supruga me vrijeđe pred djecom, uvijek govori ružne stvari o meni
Prema članu 4 (1) PZ u porodici je zabranjeno nasilničko ponašanje bračnog partnera i bilo kojeg drugog člana porodice. Stav 2 istog člana pod nasilničkim ponašanjem podrazumijeva se svako narušavanje fizičkog ili psihičkog integriteta u smislu člana 4. Zakona o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini (ZRS).

Roditelj (majka ili otac) to ne smije raditi jer time povrijeđuje odredbe PZ i to može biti jedan od razloga (istina vjerovatno ne samostalno, nego u kombinaciji sa drugima) na osnovu kojeg se može tražiti izmjena odluke o povjeravanju djeteta.

Relevantan je i član 3. ZRS koji daje definiciju diskriminacije po osnovu spola. Diskriminacija po osnovu spola, u smislu ovog zakona, predstavlja [...] svako pravno ili faktičko, direktno ili indirektno razlikovanje, privilegiranje, isključivanje ili ograničavanje zasnovano na spolu zbog kojeg se pojedinkama/cima otežava ili negira priznanje, uživanje ili ostvarivanje ljudskih prava i sloboda u političkom, obrazovnom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom, sportskom, građanskom i svakom drugom području javnog života.

Diskriminacija može biti direktna ili indirektna. Direktna diskriminacija po osnovu spola postoji kada je osoba bila tretirana, tretira se, ili može biti tretirana nepovoljnije u odnosu na drugu osobu, u istoj ili sličnoj situaciji, a na osnovu spola. Indirektna diskriminacija po osnovu spola postoji kada prividno neutralna pravna norma, kriterij, ili praksa jednaka za sve, dovede u nepovoljan položaj osobu jednog spola u poređenju sa osobama drugog spola.

ZRS uređuje se, promovira i štiti ravnopravnost spolova i garantiraju jednake mogućnosti svim građanima, kako u javnoj, tako i u privatnoj sferi društva, te sprečava direktna i indirektna diskriminacija zasnovana na spolu (član 1. ZRS). Ovaj zakon zabranjuje državni organima i službama (time i CZR) da vrši bilo kakvu diskriminaciju po osnovu spola.

Član 2. ZRS grantira ravnopravnost spolova, predviđajući da su spolovi ratnopravni (stav 1.) Puna ravnopravnost spolova ZRS garantira se u svim sferama društva, a naročito u oblasti obrazovanja, ekonomiji, zapošljavanju i radu, socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti, sportu, kulturi, javnom životu i medijima, bez obzira na bračno i porodično stanje. Diskriminacija na temelju spola i spolne orjentacije zabranjena je.
ZRS u članu 17. zabranjuje svaki oblik nasilja u privatnom i javnom životu po osnovu spola. Zakon traži od svih nadležnih vlasti da preduzmu odgovarajuće mjere radi eliminacije i sprječavanja nasilja na osnovu spola u javnoj i privatnoj sferi života, te instrumente pružanja zaštite, pomoći i naknade žrtvama. Nadležne vlasti dužne su i preduzeti mjere prevencije nasilja zasnovanog na spolu, posebno u oblasti obrazovanja, radi eliminacije predrasuda, običaja i svih drugih praksi baziranih na ideji inferiornosti ili superiornosti bilo kojeg spola, kao i na sterotipnim ulogama muškaraca i žena. Dakle, CSR prema ovom zakonu ima preventivnu i vrlo aktivnu ulogu da eliminira predrasude i običaje i sve druge situacije koje se zasnivaju na inferiornosti/superiornosti nekog spola, što, očigledno, Centri za socijalni rad u BiH ne radi iz više razloga. Prvi je što je teško razbiti predrasude o ocu-nasilniku (to je obrazac percepcije) i drugi je što radnici CSR nisu dovoljno edukovani (ne poznaju zakone), kako bi preventivno djelovali i spriječili diskriminaciju. U tom smislu, bila bi nužna sistematska edukacija osoblja CZS u cijeloj BiH.