Vec punih 18 mjeseci Ibro se bori za kontakt sa svojim petogodisnjim sinom. Zivjeli su zajedno, on, supruga i sin u Zenici, ali kad se brak raspao supruga je otisla da zivi u Prijedor sa sinom bez saglasnosti oca.

Od tada majka zloupotrebljava ne-efikasnost centra za socijalni rad tako da se seli svakih par mjeseci kako bi se zezala sa nadleznosti centara. Iz Prijedora se preselila u Prnjavor a onda u Derventu, ali je kao zvanicno prebivaliste zadrzala Prijedor tako da CZSR u Derventi izbjegava nadleznost jer majka tamo zvanicno nema prebivaliste iako tamo danas zivi. U medjuvremenu, radi posla, Ibro se preselio u Dubrovnik ali se vraca u Bosnu najmanje dva puta mjesecno kako bi pokusao vidjeti sina.

Prije nekoliko mjeseci nakon pritiska iz Ministarstva socijalne politike u Banja Luci CZSR u Derventi je pokusao natjerati majku da se pridrzava privremenog rjesenja za konakt oca i djeteta.

Ibro putuje od Dubrovnika do Dervente autobusom, put koji traje 10 sati u svakom smjeru dva puta mjesecno i pojavi se u CZSR u Derventi gdje ceka da majka preda dijete. Majka dijete ne dovodi, CZSR izdaje kaznu od 100 KM majci radi nepostovanja privremenog rjesenja dok se otac vraca u Dubrovnik.

Da li je ovo normalan nacin na koji roditelj treba da dozivi djetinjsvo svoga djeteta?

Ibrina dokumentacija