IZVIJEŠĆE O RADU PRAVOBRANITELJA ZA DJECU ZA 2007. GODINU

S obzirom na veliki broj prijava koje se odnose na povredu prava djeteta tijekom i nakonrazvoda braka roditelja, uključujući prekid izvanbračne zajednice roditelja, a koji suvezani za pravo djeteta na kontinuirani razvoj odnosa s oba roditelja, imajući u viduvažnost redovitih susreta i druženja za zdrav psihofizički razvoj djeteta, a radi dobivanjacjelovitije slike stanja, od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i Poliklinike za zaštitudjece grada Zagreba, zatraženi su podaci o manipulaciji djetetovim pravom na susrete idruženja s roditeljem s kojim ne živi. Pri tome, pod manipulacijom podrazumijevamo otežavanje ili onemogućavanje kvalitetnog ostvarenja ovog prava, pod različitim, neutemeljenim izgovorima i utjecajima od strane roditelja s kojim dijete živi, a kojima jedijete izloženo i koji mu se nameću. Ovakvo ponašanje roditelja, ukoliko izostane pravodobna intervencija stručnjaka, rezultira ponašanjem djeteta koje se očituje unevoljkosti i odbijanju susreta s roditeljem, pri čemu razlozi takvim reakcijama djeteta neleže u neposrednom, proživljenom iskustvu nekvalitetnog odnosa s roditeljem, već suposljedica izloženosti negativnim porukama i kvalifikacijama roditelja s kojim dijete živi,o roditelju s kojim ne živi.

U praksi se susrećemo i s manipulacijom od strane roditelja s kojim dijete ne živi, a koji vrijeme određeno za susrete i druženje s djetetom koristi za slanje negativnih porukadjetetu o drugom roditelju, komentira u negativnom kontekstu odgojne zahtjeve koje roditelj postavlja pred dijete, želi prikupiti što više informacija o kretanju i načinu života bivšeg partnera, uz negativističke komentare, čime dijete stavlja u izrazito nepovoljan izahtjevan položaj i zlorabi svoje pravo na susrete s djetetom. Manipulacija djecom događa se i kroz osporavanje roditelju prava na odlaske s djetetom u posjetu rodbini, bakii djedu, osporava se pravo putovanja s djetetom izvan mjesta prebivališta, osporava se ili zabranjuje pravo druženja s novim partnerima roditelja s kojima djeca ne žive, pa čak i nanastavak školovanja u novoj željenoj školi.

U osnovi takvog ponašanja roditelja najčešće je doživljena emocionalna povreda uslijednekvalitetnog bračnog odnosa i njegovog razočaravajućeg završetka, nezavršeni partnerski odnos roditelja, neriješeni imovinsko-pravni odnosi, nesuglasice oko određenih sadržaja roditeljske skrbi, uslijed čega se dijete koristi kao objekt ucjene i predmet uvjetovanja, što je stručno neprihvatljivo, a za dijete štetno. Susreti i druženja djeteta s roditeljem s kojim ne živi izrazito su značajni za održavanje emocionalne stabilnosti djeteta te je kvalitetna veza, koja se kroz susrete i druženje može ostvariti s roditeljem koji više nije svakodnevno prisutan u životu djeteta, izrazito važan aspekt djetetovog psihofizičkog razvoja.

Iz dostavljenih podataka od ukupno 80 centara za socijalnu skrb (uključujući 11 uredazagrebačkog centra za socijalnu skrb), koje smo zaprimili posredovanjem Ministarstvazdravstva i socijalne skrbi, proizlazi kako su tijekom 2007. godine centri intervenirali u 1837 slučajeva u susretima i druženju djeteta i roditelja s kojim dijete ne živi. Od navedenog broja intervencija u 565 (30,75%) slučajeva stručni tim centra procijenio je dase radi o manipulaciji djetetovim pravom na susrete i druženja od strane roditelja s kojimdijete živi, uslijed čega se susreti i druženja ne realiziraju ili se realiziraju uz poteškoćei/ili u opsegu koji je manji od onoga određenog sudskom presudom. U gotovo svim slučajevima, roditelji su usmeno upozoreni na pravo djeteta na susrete i druženja sroditeljem s kojim ne živi, pri čemu su u 43,49% slučajeva roditelji pismeno upozoreni napogreške i propuste u odgoju djeteta, vezano za ovo pravo djeteta te su upućeni u savjetovalište, školu za roditelje ili u savjetovališni rad u centru (posebno u onim sredinama u kojima ne postoji Obiteljski centar, u kojima nema dovoljno stručnjaka za mentalno zdravlje i mjesta na koje bi roditelji mogli biti upućeni u slučajevima procijenjene potrebe za savjetodavnom pomoći i podrškom).

U 19,71% slučajeva roditeljima je izrečena mjera nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi, a u 6,26% slučajeva, nakon što su iscrpljene mogućnosti savjetodavnog rada iutjecaja na promjenu ponašanja roditelja mjerama obiteljsko-pravne zaštite, centri zasocijalnu skrb su podnosili kaznene prijave ili upućivali obavijesti Općinskom državnomodvjetništvu radi sprječavanja ili neizvršavanja mjera za zaštitu djeteta ili maloljetneosobe (čl. 215. KZ-a). Iskazani podaci odnose se na prijave ili obavijesti samo u pogledusprječavanja i neizvršavanja odluka koje se odnose na susrete i druženja djeteta sroditeljem s kojim ne živi.

Iznoseći primjere dobre prakse, centri za socijalnu skrb ističu potrebu pravodobne intervencije uz ustrajni savjetodavni rad i ulaganje dodatnog napora stručnih djelatnika u posredovanju između roditelja, zalaganje za ostvarenje prava djeteta na susrete i druženje i tretiranje djetetovog prava kao prioritetnog, pri čemu zahtjevi i očekivanja roditeljanerijetko budu neostvareni. Dobre rezultate u smislu uspostavljanja i održavanja kontinuiteta susreta i druženja, a time i razvoja odnosa između djeteta i roditelja s kojimdijete ne živi, bilježe u slučajevima izricanja upozorenja roditeljima, temeljem kog seupućuju na savjetodavni rad ili u školu za roditelje, kao i određivanje mjere nadzora nadizvršavanjem roditeljske skrbi. Kao primjeri dobre prakse u procesu uspostavljanjasusreta i druženja, navedeni su povremeni, od stručnog tima opservirani susreti u centru,tijekom kojih se identificiraju uzroci poteškoća te se uočavaju eventualne manipulacije djetetom. Među primjere dobre prakse navedeno je iskustvo centra za socijalnu skrb u kom je metoda obiteljske medijacije implementirana u postupak posredovanja prije razvoda braka roditelja, što je rezultiralo zaustavljanjem početnog manipuliranja djecomu smislu onemogućavanja susreta i druženja.

U procesu savjetodavnog rada s roditeljima, od osobitog je značaja osvijestiti im ipribližiti potrebu djeteta za kontinuiranim i kvalitetnim ostvarivanjem susreta i druženjas drugim roditeljem, prije svega radi dobrobiti djeteta. Posebno je važno raditi na osvještavanju odgovornosti roditelja u zadovoljavanju ove djetetove potrebe, kao i roditeljskom utjecaju i odgovornosti u procesu psihofizičkog razvoja djeteta, na štoroditelji, nažalost, nerijetko zaboravljaju.

U pogledu poteškoća na koje nailaze vezano za ostvarivanje prava na susrete i druženja djeteta s roditeljem s kojim ne živi, centri za socijalnu skrb navode dugotrajnost sudskog postupka, nedonošenje privremene mjere u postupku razvoda braka u slučajevima kada je jasno da ne postoji sporazum roditelja s kim će dijete živjeti i o susretima i druženju, blage ili nikakve sankcije prema roditeljima u kaznenom postupku radi sprječavanja i neizvršavanja mjera za zaštitu djeteta ili maloljetne osobe, potrebu da uz izricanje represivne mjere roditelji budu obavezno uključeni u stručni tretman. Ističu i poteškoće koje proizlaze iz nedostatka stručnih kadrova u centru uslijed čega se ne mogu posvetiti svakoj obitelji onako kako bi, po pravilima struke, trebali. Navode nedostatak savjetovališta i škola za roditelje u koje bi roditelje mogli uputiti radi stručne pomoći, nedostatak mjesta i stručnjaka koji provode obiteljsku terapiju, psihoterapijski ili psihijatrijski tretman, a tamo gdje takvi oblici pomoći postoje - ograničene mogućnosti upućivanja roditelja na bračnu terapiju zbog preopterećenosti institucija koje pružajutakav vid pomoći, pa pomoć nije pravodobna i učinkovita. Veći broj centara za socijalnu skrb iskazuje poteškoću u pronalaženju stručnih suradnika koji provode mjeru nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi s obzirom na izrazitu zahtjevnost problematike, iz čega proizlazi potreba za njihovom dodatnom educiranošću.

Dodatni problem predstavljane stimulativna naknada za posao koji obavljaju te pronalaženje vanjskih suradnika zaprovođenje nadzora kada su susreti i druženja određeni više puta tjedno i tijekom cijelog vikenda, u kojim slučajevima je gotovo nemoguće pronaći voditelja nadzora, koji ćeodvojiti toliko vremena za rad s obitelji, uz redovan posao.

Iz odgovora centara proizlazi potreba za kontinuiranom supervizijom i dodatno medukacijom stručnih radnika u centru, uz edukaciju i senzibilizaciju sudaca koji rade naposlovima zaštite prava i dobrobiti djece s obzirom na izrazitu složenost obiteljske problematike, kao i potreba bolje međuinstitucionalne suradnje radi pravodobne pomoćidjetetu i roditeljima te bolje povratne informacije.

Veliki problem predstavljaju neutemeljene prijave roditelja radi zanemarivanja ilizlostavljanja djeteta, koje su usmjerene protiv drugog roditelja. S obzirom na složenostove pojave, kao i drugih pojavnih oblika manipulacije djetetovim pravom na susrete idruženja s roditeljem s kojim ne živi, u suradnji sa stručnjacima Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba i drugim stručnjacima koji rade na poslovima obiteljsko-pravnezaštite, u sljedećem izvještajnom razdoblju otvorit ćemo stručnu raspravu, tijekom kojeće se raspravljati o problemima uočenima od strane centara za socijalnu skrb, sudaca kojirade na poslovima obiteljsko-pravne problematike i Ureda pravobraniteljice za djecu upogledu zaštite prava djece u postupcima razvoda braka.

Temeljem prikupljenih podataka, kao i dosadašnjih iskustava Ureda pravobraniteljice za djecu naglašavamo potrebu osiguranja dovoljnog broja stručnih djelatnika u centrima zasocijalnu skrb, njihove kontinuirane edukacije, uvođenja obavezne supervizije, osiguranjastručne podrške i praćenja vanjskih suradnika-voditelja nadzora, razvijanje mreže stručnjaka motiviranih i educiranih za ovaj oblik rada, uz povećanje naknade za njihov angažman. Iznimno je važna bolja povezanost i suradnja svih institucija uključenih uzaštitu djece. Potrebno je razvijati suradnju centara za socijalnu skrb s Obiteljskim centrima, koji su u nekim sredinama prepoznati kao mjesto na koje obitelji, roditelji idjeca mogu biti upućeni radi individualne savjetodavne pomoći, dobivanja stručnepomoći u ostvarivanju kvalitetnog roditeljstva i prevladavanja kriznih obiteljskih situacija. Radi ostvarivanja više razine zaštite djece u postupcima razvoda braka iodlukama o roditeljskoj skrbi, ukazujemo na potrebu efikasnijeg vođenja sudskihpostupaka, uz dodatnu senzibilizaciju i edukaciju sudaca iz područja koja se odnose napsihosocijalne aspekte razvoda braka i osobitosti psihofizičkog razvoja djeteta, kao injihove reakcije u izrazito stresnoj situaciji razvoda braka roditelja.

IZVOR: PRAVOBRANITELJA ZA DJECU (Hrvatska)
Dowload PDF