Član 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama može se primijeniti i na Starateljstvo, kontakt i staranje nad malodobnom djecom:Svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.

Javna vlast se ne miješa u uživanje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom, i ako je to nužna mjera u demokratskom društvu, u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti i ekonomske dobrobiti zemlje, sprječavanje nereda ili sprječavanje zločina, zaštite zdravlja i morala, ili zaštite prava i sloboda drugih.

Član 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama direktno se ne odnosi na odlučivanje o tome kome će biti dosuđeno starateljstvo, jer je to prepušteno na odlučivanje domaćim sudovima i drugim relevantnim ustanovama.

Međutim, problemi u praksi postoje u onim slučajevima kada se, nakon rastave braka, roditelju koji nije dobio starateljstvo nad malodobnim djetetom, onemogućava ostvarivanje prava na kontakt sa djetetom i učestvovanje u vaspitanju djeteta, unatoč sudskoj odluci.

U ovakvom slučaju možemo govoriti o povredi člana 8 stav 2 Konvencije, jer su države, odnosno njihove institucije i ustanove dužne preduzimati aktivne mjere u cilju izvršenja sudskih naloga i odluka, a u vezi sa pitanjima starateljstva i kontakta sa malodobnom djecom. U situacijama kada država, odnosno njezine nadležne institucije ne postupaju u skladu sa donesenim sudskim ili upravnim odlukama, a odgovornost se ne može staviti na teret roditelju koji traži izvršenje tih odluka, Evrospki sud u Strazburu je zauzeo stav da vlasti nisu preduzele odgovarajuće i primjerene mjere u pravcu ostvarivanja prava podnositelja zahtjeva za izvršenje kontakta sa malodobnim djetetom i da je došlo do kršenja prava na porodični život.

Članom 5 Porodičnog zakona FBiH kaže se: "Za pružanje pomoći i zaštite prava i interesa djeteta... nadležan je Centar za socijalni rad kao organ starateljstva, sud i osoba ovlaštena za posredovanje", a članom 13 Porodičnog zakona RS Takođe je predviđen Centar za socijalni rad kao organ koji pruža zaštitu i pomoć porodici i njenim članovima. Dakle, za provođenje odluka kojima se dodjeljuje starateljstvo jednom od roditelja nadležni su opštinski organi uprave koji obavljaju poslove socijalne zaštite, pa samim time su dužni i omogućiti provođenje kako sudskih tako i upravnih odluka kada su u pitanju kontakti i redovni porodični odnosi djeteta sa roditeljem koji nije dobio starateljstvo.

U svakodnevnoj praksi, pravnici Vaših prava BiH često su se susretali sa individualnim slučajevima korisnika, u kojima su sami centri za socijalni rad kršili svoje odluke, smatrajući da kontakt sa djetetom roditelja i nije toliko bitan pošto su roditeljski odnosi u toj mjeri poremećeni da se oni ne mogu popraviti. Takvim konformističkim stavom direktno se ugrožavaju prava djeteta i jednog od roditelja, te se vrši diskriminacija tog roditelja po osnovu člana 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Sam Porodični zakon u Federaciji BiH, u članu 154 stav 5 i članu 106 stav 3 tačka 4 predviđa da se roditelju može oduzeti roditeljsko pravo i starateljstvo nad djetetom "ako ne stvara uslove za održavanje osobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa drugim roditeljem ili onemogućava, odnosno sprječava njihovo održavanje"; a u članu 106 stav 3 tačka 4 Porodičnog zakona Republike Srpske "ne pridržava se mjera koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio nadležan organ".

Dakle, roditelj koji ima starateljstvo nad djetetom dužan je obezbijediti nesmetane i redovne kontakte djeteta sa drugim roditeljem. Takođe, ovdje ne treba zanemariti ni činjenicu da je Krivičnim zakonodavstvom Federacije BiH, u članu 217 stav 1 predviđeno da: "...sprječava da bude sa licem koje ima to pravo ili ko onemogućava izvršenje odluke o staranju prema djetetu..., kaznit će se kaznom zatvora do 3 godine", a u Republici Srpskoj članom 205 Krivičnog zakona, "za slično obilježje krivičnog djela predviđena je novčana kazna ili kazna zatvora do 2 godine". Iz ovoga možemo zaključiti da su domaće vlasti dužne preduzeti sve mjere koje su neophodne u cilju izvršenja prava roditelja na pristup i kontakt sa djetetom kako ne bi došlo do kršenja člana 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama.

Takođe svako kašnjenje u postupku ostvarivanja ovih prava po osnovu člana 8 Konvencije zahtijeva od domaćih vlasti da savjesno i efikasno rješavaju nastale sporove oko pristupa i kontakta sa malodobnom djecom, jer je starateljstvo već dodijeljeno sudskom odlukom ili upravnim aktom, a kontakt i pristup djetetu tek trebaju biti štićeni iz razloga najbolje zaštite interesa djeteta.

Mjere koje imaju za cilj da se jednog roditelja trajno liši kontakta sa djetetom mogu se preduzimati samo izuzetno, ako to interesi djeteta zahtijevaju, ali te mjere nikako ne može preduzimati drugi roditelj, kojemu je starateljstvo nad djetetom sudskom ili nekom drugom odlukom dodijeljeno.

Izvor: Casopis 'Vaša Prava' broj 25 (4Mb PDF)
www.vasaprava.org