Moja sedmogodišnja kćerka je donedavno obožavala roza boju, Kylie i sve ostalo što ide uz Barbie imidž. Zabrinuta da ću uskoro umjesto kćerke u kući imati živu Barbiku koja vani ide u kratkim suknjicama, štiklama i majicama koje jedva pokrivaju ono najvažnije a usput se ne može sjetiti tablice množenja, odlučila sam da uzmem stvari u svoje ruke. Jedna crna suknja, par slika Kylie u farmericama i kratke kose i nekoliko pažljivo odabranih riječi majke. Rezultat nevjerovatan! Dvije sedmice kasnije pozdravlja me nakon škole i kaže „Mama, danas su sve drugarice u školi imale roza jakne i roza čizme. Kako su smiješne, sve su iste.“

Umjesto da budem zadovoljna napretkom ostala sam zapanjena i osjećaj krivice me još uvijek tišti. Zar je ovako lako upravljati djetetom? Da li sam pogriješila? Da li ona zaista sad misli da je roza bezveze ili želi meni udovoljiti? Iako je ona dijete i to moje, da li mi to daje za pravo da je potpuno ili uopšte kontrolišem? U čemu je razlika između kontrole i izvođenja na pravi put?

Djeca vojnici su ekstreman i zaprepašćujući oblik i rezultat kontrole odraslih nad djecom. Postoji jedna grupa kontrolisane djece na Balkanu o kojoj se malo priča a i kad se spomenu to je opravdano onim „majka je majka, a otac kolac“. Kad razveden otac ode u Centar za socijalni rad i kaže da njegova bivša supruga djeci govori ružne stvari o njemu, da ih okreće protiv njega njihov izgovor je „pa šta ste očekivali, majka je povrijeđena zbog razvoda, morate je razumjeti.“ Po logici „majka je majka“ da se zaključiti da zbog toga što je postala majka, žena više ne može ništa loše uraditi. Onog trenutka kad postane majka žena može da bude bezobzirna, neodgovorna, bezobrazna, depresivna, lijena, manipulativna, lažov, psihički i fizički nasilna, a sve to je dobro i primjerno ponašanje dok je ona i dalje primjeran uzor za svoju djecu.

Otuđenje djeteta od roditelja (aktivno okretanje djeteta od strane jednog roditelja protiv drugog roditelja), kao vid emocionalnog zlostavljanja djece, je ogroman problem na Balkanu. Iako oba roditelja mogu na ovaj način da zlostavljaju djecu, iz iskustva i podataka sa www.otac.ba u BiH i na Balkanu majke su te koje najčešće okreću djecu protiv očeva. Stotine pisama i priča koje svakodnevno stižu na www.otac.ba toliko zapanjuju svojom sličnošću da se čovjek upita da li možda negdje postoji tajna škola za majke vještice, nešto poput Hogwarts, gdje im drže predavanja o najefikasnijim metodama otuđivanja djece.

Prvo otvoreno zaprijete ocu da više nikad neće vidjeti djecu. U Centru za socijalni rad kažu da djeca ne žele da vide oca. Onda stvarno zabrane svaki kontakt. Nakon određenog vremena, valjda kad su zadovoljne svojim radom i djelom, djeci dozvole da vide oca. Ali to više nisu ista djeca. To su djeca puna straha, mržnje i potpuno zbunjena. To su djeca koja dolaze sa pažljivo odabranim porukama „Mama kaže da si ti tata lopov, glupan, idiot, da ćeš nas ukrasti, ...“ Kad djeca dobro savladaju lekciju Tata je idiot dozvoljeni su im čak i telefonski pozivi, pogotovo u dva ili tri ujutro „Tata, mrzim te, neću više nikad da te vidim! Ostavi nas na miru.“ Neke majke su toliko odlične i vrijedne učenice da čak uspiju djecu nagovoriti i da fizički napadnu oca, kao što je to slučaj sa Senadovim sinom. Jedino što sad djecu interesuje je novac „Mama je rekla da mogu dobiti mobitel, ali da mi ga ti kupiš i da ti plaćaš svaki račun.“ (Sad mi je jasno odakle ona pjesmica „Tata kupi mi auto, bicikl i romobil...“)

Djeca kao zastrašujuće precizno oružje. Iskorištena djeca. Djeca pod kontrolom. Djeca se okrenu i protiv očeve porodice i prekine se svaki kontakt s njima. A kakav tek belaj nastane kad otac uđe u novu vezu... Nova partnerica je uvijek oličenje zla, glupa, idiot, lopov, ona djeci stavlja otrov u hranu, krade njihove stvari, mrzi ih. Naravno, iako novu partnericu nikad nije upoznala, majka sve to zna zahvaljujući svojim nadljudskim moćima.

Zar socijalni radnici zaista idu na fakultet i prolaze ispite da bi ovakvo ponašanje opravdali? Možda ustvari provedu dvije godine na fakultetu slušajući samo jednu lekciju „majka je majka“. A kad se pojave očevi koji ne prihvate ovu njihovu drevnu mudrost onda slegnu ramenima i kažu kako nemaju dovoljno radnika, finansija niti odgovornosti da urade nešto više. Ovaj izgovor je jednostavno neprihvataljiv. Ako imaju vremena izgovoriti rečenicu poput: „Pa šta ste očekivali, majka je povrijeđena zbog razvoda, morate je razumjeti.“, onda imaju vremena umjesto toga majci reći „To što radite svome djetetu je emocionalno zlostavljanje, loše je i neprihvatljivo. Prestanite.“ A ne košta ni pfeninga.

Kontrola služi da se sopstveni hirovi potvrde kroz dijete. Kontrola je sebična i misli samo o sebi i svojim potrebama. Kontrola dijete vidi kao objekat koji njoj pripada.

Izvođenje na pravi put ima najbolji interes djeteta u vidu. Roditelj koji iskreno voli dijete i želi ga osposobiti za život neće kontrolisati to dijete niti ga tjerati da misli isto kao on. Ovaj roditelj će djetetu dati svu ljubav, znanje koje mu je potrebno i prostor da od svog života učini ono što njemu odgovara. Da li dijete voli roza boju više nego plavu ili su mu obje boje podjednako drage nije važno koliko je važno da je dijete samo, slobodno i bez straha napravilo izbor.

Često i ljudi koji podržavaju ideju o pravima očeva izjave da je ipak "majka samo jedna a njena ljubav posebna"??? Problem je što majke koje okreću djecu protiv oca to ne rade iz ljubavi nego iz hira i jer su željne osvete. Ovakve žene i majke su nezrele, sebične i opasne za razvoj svoje djece. Zar je loša majka bolji roditelj od dobrog oca?


Pise: Morgiana Brading
Izvor: http://morgiana.blogger.ba